petak, 30. ožujka 2012.

Slavko Bokšan - Mihajlo Pupin i njegovo delo

Mihajlo Pupin je rođen 8. 10. 1854. godine u banatskom selu Idvoru, nedaleko od Pančeva u uglednoj seoskoj porodici. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu. Za vreme školskih raspusta čuvao je stada zajedno sa svojim vršnjacima. Seoski učitelj je preporučio roditeljima da sina Mihajla daju u gimnaziju. Tako je mladi Pupin postao učenik gimnazije u Pančevu. Još kao dečaka interesovale su ga fizičke pojave. Na časovima fizike saznao je o grmljaviči i munji, o električnim mašinama, o dobijanju elektriciteta trenjem i drugim fizičkim pojavama.

Posle završene niže gimnazije M. Pupin odlazi u Prag, gde nastavlja višu gimnaziju i posle završetka prve godine i smrti oca, odlazi 1874. god. za Ameriku. Za mladog Pupina bili su to teški prvi koraci u novom svetu — bez sredstava za život, znanja jezika i stalnog zaposlenja. Prinuđen je bio da obavlja razne fizičke poslove - istovar uglja, farbarske, poljoprivredne i druge radove. Naučivši malo bolje engleski, uspeva da se zaposli kao pomoćnik mašiniste parnih kotlova. U slobodnom vremenu Pupin priprema prijemni ispit za upis na koledž, pri čemu je morao da savlada osnove grčkog i latinskog jezika. Napušta posao i upisuje se 1879. godine na Kolumbija univerzitet. Zahvaljujući upornom radu i svom talentu, u toku studija dobio je više nagrada, koje su mu, pored prihoda od rada u toku školskih odmora i podučavanja, omogućile egzistenciju. Školovanje je završio 1883. godine sa odličnim uspehom, pa dobija stipendiju za dalje naučno usavršavanje.

Mladi Pupin je odabrao čuveni engleski univerzitetski grad Kembridž. Njega oduševljava Maksvelova teorija svetlosti i elektromagnetska teorija. Uprkos briljantnom završetku koledža, Pupin je bio svestan da ne može da prati matematičke postavke teorijske fizike, pa predano i sistematski pristupa učenju teorijske fizike. Posle druge godine Pupin dobija novu stipendiju i odlazi na Univerzitet u Berlin, gde sluša predavanja i radi u laboratoriji čuvenog fizičara Helmholca, koji je negovao eksperimentalu fiziku. Pupin 1889. godine završava svoj doktorat iz oblasti fizičke hemije pod naslovom: Osmotički pritisak i njegov odnos prema slobodnoj energiji.

Posle toga vraća se u Ameriku i postaje profesor teorijske fizike u odeljenju za elektrotehniku Kolumbija univerziteta. Pre podne drži predavanja za studente i popularna predavanja da bi prikupio sredstva za nabavku opreme za laboratoriju; posle podne drži vežbe, a uveče radi na svojim istraživanjima. Predavanjima i stavom odlučno zastupa Teslina otkrića na polju polifaznog sistema prenosa električne energije, asinhronog motora i transformatora - umesto jednosmernih struja, za šta se zalagao Edison. Pupin se okreće istraživanjima na polju telefonije, telegrafije i radio-tehnike. Telefonske veze su tada korišćene za lokalni saobraćaj, pri čemu su domet i razumljivost sporazumevanja bili ograničeni. Ovaj problem Mihajlo Pupin uspešno rešava teorijski a teorijske rezultate proverava eksperimentalno 1900. god. Osnovna postavka ove teorije sastoji se u tome da se štetno dejstvo kapacitivnosti vodova, koji predstavljaju glavnu smetnju prenosa govora na dužim rastojanjima, može otkloniti postavljanjem induktivnih kalemova na određenim rastojanjima duž vodova, čime se smanjuje slabljenje prenosa. Ovi kalemovi se danas u svetu zovu Pupinovi kalemovi, a proces njihove primene \"pupinizacija\".

Nema komentara:

Objavi komentar